Hljeb 'Stonoga'

For recipe in english, please scroll down

Brasno, kvasac, so i voda, ponekad malo secera, ulja, i nevjerovatno sta sve moze da se napravi i na koliko nacina. Samo sa malim izmjenama u kolicinama, vise vode ili brasna, temperature na kojoj se hljeb pece, dobije se nesto sasvim novo, ne bas 'sasvin, sasvim', ali dovoljno da promjeni ukus i da kada se jede izgleda drugacije. A sa promjenama u obliku tijesta, mogucnosti su neogranicene. Definitivno je tijesto jedno od mojih slabih tacaka... 'Stonoga' se moze napraviti od bilo kog tijesta, a evo kako je to kod mene ispalo.

Potrebno:

500 g brasna

2 kasikice instant kvasca

1 kasikica secera

300 ml vode

1 kasikica soli

25 ml ulja

A napraviti ovako:

Ako se radi sa 'stand mixer-om', staviti kvasac i secer u toplu vodu i ostaviti par minuta da se kvasac 'probudi'. Dodati prosijano brasno 'probudjenom' kvascu i miksati na sporoj brzini 10 minuta. Dodati so i ulje i nastaviti sa mijesanjem dok tijesto ne postane meko i elasticno. Pokriti nauljenom plasticnom folijom i ostaviti na toplom dok tijesto ne udvostruci zapreminu, oko sat vremena. Ugrijati rernu na 190°C, staviti papir za pecenje na pleh. Izvaditi tijesto na pobrasnjenu podlogu, podijeliti na sesnaest jednakih dijelova. Od dvanaest napraviti loptice.

Preostala cetiri dijela podijeliti na trecine, tako da se dobije manjih dvanaest dijelova. Urolati manje komade u valjcice malo deblje od olovke. Poredati dvanaest loptica na pleh tako da se samo dodiruju. Uzeti jedanaest valjcica i staviti ih ispod loptica gdje se dodiruju.

Od zadnjeg valjcica izrezati oci, usta i zadnje dvije noge. Ostaviti na pola sata da tijesto naraste. Umutiti bjelance i premazati stonogu. Posuti susamom i makom, ostrim nozem prerezati usta i staviti u ugrijanu rernu.

Poslije pola sata, ili kada 'stonoga' lijepo porumeni izvaditi iz rerne.

Ostaviti malo da se prohladi i pazljivo ga prebaciti na posluzavnik. Iz starha da se ne raspadne, ja sam stonogu prvo prebacio na okrenuti pleh,

a onda odatle je zavrsila u stomacima malih i velikih...

Orginalni recept sam vidio kod Donna Currie.