Friday, January 24, 2014

Havana iz Evrope, cevapi kod Ferhatovica, jagnjetina kod Gojka, pastrmka sa Mareze, krap i jegulja sa Skadarskog jezera i jos po nesto...

 
 
Prosle sedmice sam isao do Podgorice sa Rosom, on mi je partner u poslu, a njegov tata, dragi Kirk (Kiriakos) je krstio moje klince. Nevjerovatno je koliko se stvari stigne vidjeti i uraditi za kratkih sest dana. Na putu za Podgoricu, sletili smo u Beogradu, zadrzali veoma kratko, samo sam stigao da se pozdravim sa mojim dragim Kumom Vladom, par minuta i dalje smo produzili sa Novakom Djokovicem do Podgorice.
 
 
 
Mozda ga je to omelo da ne ode dalje od cetvrtfinala ove godine u Melburnu...
 
U Podgorici smo morali da odemo do Mareze, mjesto gdje se grad snadbijeva vodom, gdje sam nekada kao klinac kada bih posjecivao Podgoricu isao na pecanje, gdje su ribnjaci pastrmke, kao i restoran sa odlicnom i svjezom ribom. Restoran Plantaza...
 
Tu smo morali da probamo mariniranog suvog krapa (sarana) i pastrmku,
 
 
Suvi krap definitivno u kategoriji najbolje prsute. A iza toga i przenu pastrmku sa neizbjeznom blitvom.
 
 
Mareza je na putu od Niksica prema Podgorici, tako ako prolazite tuda svratite.
 
Za vikend smo otisli do Sarajeva, kako su mimoze krenule da cvijetaju, Rankino omiljeno drvo-cvijet, isli smo preko Herceg Novog (nazalost, kisa je bila velika i nismo se zadrzali u njemu), pa preko Trebinja, Stoca i Mostara i do Jablanice. A razlog zasto smo isli tim putem (sa nama su bili i Sanja i Misko, dvoje mladih inzinjera koji rade sa nama u kancelariji u Podgorici, a koji ce se i vjencati pocetkom maja :)) je jagnjetina kod Gojka.
 
 
 
Najbzi put do mora od sarajeva je bio preko Konjica, Jablanice, Mostara i dalje dolinom Neretve do Ploca. I nema ja mislim osobe koja je prosla tim putem a da nije stala na Jablanici na jagnjetinu sa raznja. Odmah po izlasku iz Jablanice, pocinju da se nizu restoran do restorana, sa vidljivim raznjevima na kojima se vrte jagnjad. Ima nesto u tom podrucju da je meso sa raznja nevjerovatno ukusno, i ako slucajno niste nikada to probali, morate, Na pitanje koji je najbolji restoran, imacete vjerovatno puno odgovora, ima ih sada i nasminkanih, uredjenih za turiste, a moj glas ide za restoran 'kod Gojka'.
 
 
Da, pravo ime je 'Lovacki Dom', ali ga svako zna kao 'kod Gojka'. Veoma jednostavni menu, uzmete za cetvoro kilo i po jagnjetine, krompir ispod saca, malo svjeze i malo kisele salate, Blatinu vino, i...
 
 
Iza Jablanice stigli smo i do Sarajeva, i ako je po necemu Sarajevo poznato, to je po cevapima sa Bascarsije. Ja kao neko ko je rodjen u Sarajevu moram priznati da sam jeo i bolje cevape na drugim mjestima, ali. Najveca razlika u sarajevskim cevapima je somun, e njega nigdje nisam vidio da se pravi kao sto se pravi na Bascarsiji. I ja vjerujem da taj somun napravi te sarajevske cevape onakvi kakvi jesu.
 
A gdje ici na cevape kada ste u Sarajevu, to je pitanje na koji cete dobiti puno odgovore. Moj dobri drug Nedo bi rekao za cevape samo kod Hodzica, a za sve ostalo kod Hodzica II. Ja moram da kazem da se ne slazem sa njim (iako sa ovim dovodim sebe u opasnost od njegove kritike) i preporucujem cevape kod Ferhatovica, cevabdzinica 'Petica'.
 
 


Veoma jednostavno da se naruci, 'deset u pola', sa kajmakom po zelji...
 
A jedna stvar za koju nema dileme je torta Havana u hotelu Evropa. To je jedna od stvari koja mora da se proba, Ros je priznao da nikada tako dobar kolac nije jeo u zivotu. Ja sam probao da re-kreiram tu tortu, i pokusaj nije bio toliko los, ali ni blizu originala.
 
 
Stigli smo i do slasticarne 'Jadranka", na boeme i samponjeze, nazalost pojeli smo ih prije nego stao sam stigao da ih uslikam.
 
A ponedeljak je bio praznik. Cika Predrag, Rankin tata, a ja ga zovem Sef, je mnogo zasluzan da crnogorske Plantaze, nekadasnji Kombinat 13 juli bude ono sto je danas. Organizovao je da obidjemo Plantaze, njihove zasade, kao i podrum vina na Sipcaniku. Mjesto gdje je bio ne tako davno hangar za avione, a sada pretvoren u vinski podrum.
 


Nevjerovatan dozivljaj, tu smo culi o citavoj paleti proizvoda Plantaza


Imali prilike da vidimo istorijat pravljena vina u Crnoj Gori


A da bude jos interesantije se pobrinuo Sasa, koji je isao sa mnom u osnovnu skolu Bane Surbat u Sarajevu, a koga nisam vidio 30+ godina, a koji je bio i Sefov diplomac.




 
Pili smo Vranac iz bacve, 2008, 16% alkohola, njegovih ruku djelo. Odlicno, odlicno vino. Na moju srecu vino dolazi na sjevernoamericki kontinent, tako da cu imati prilike da ga opet pijem.
 
A iza obilazaka podruma, Vesna, koja je Sefov i diplomac i doktorant, nas je odvela do restorana Jezero. Kao i sto mu ime kaze, nalazi se na Skadarskom jezeru, i tu je opet bila prava festa sa ribom i vinom.
 
Poceli smo sa mariniranom ribom, 8 vrsta jezerske i rijecne ribe sa malo tunjevine i uljem od bundevenih sjemenki.
 
Pili smo Val, ekstra suvo pjenusavo vino. Iza toga je na red opet dosao suvi krap i pastrmka, sa sest vrsta sireva, sve lokalno nabavljena, i meki i tvrdi. Sa tim smo pili Rose, naravno sva vina su iz Plantaza.
 
Za glavno jelo smo imali przenog krapa i jegulju, obadvoje iz jezera, ulovljeno tog dana.







 
Vino je bilo Vranac Reserve, nevjerovatno dobro vino.
 
Sta reci na kraju nego hvala Sefe, hvala Vesna, dan koji ce mi ostati u sjecanju zauvijek...
 
 


Wednesday, January 15, 2014

Sarmice sa Listovima Vinove Loze

 
Ima tome i vise od desetak godina. Nasim poznanicima je dosla mama u posjetu pa smo ih pozvali da dodju do nas, na neku klopu i druzenje. Tog dana se desilo da sam ja spremio hranu, i teta G. je bila sva u cudu kako to muskarac pravi hranu.
Moj jezik nije imao mira, pa je rekao da je to tako kod nas, kako ja pravim hranu, a Rankili farba kucu, mjenja ulje u automobilima...imate ideju. Zaprepastenih pogleda, otvorenih usta, jedva sam uspio da ih ubjedim da to nije tako...
 
 
Sjetih se toga jer su sarmice sa vinovom lozom Rankin domen i do sada se nisam tu petljao. A one su veoma specificnog ukusa, ili ih volite ili ne, ne vjerujem da ima ravnodusnih. Kod nas ih klopaju Andrej, Ranka i ja, dok ih Laki i Alek zobilaze.
Jednostavne da se naprave, a kao i sve sarme, sve bolje sto vise stoje. Vidio sam recept u Velikom Narodnom Kuvaru, izbacio zaprsku, prilagodio kolicine sastojaka i kuvao u 'slow cooker'-u.
 
Listovi vinove loze imaju da se kupe u teglicama, uvoze ih iz Grcke, tako da se ne mora brinuti da li su prskani ili ne. Vjerovatno imaju neke loze koje koriste samo za listove...
 
A evo kako je to bilo kod mene.
 
Potrebno:
 

1. teglica listova vinove loze (ima ih vise od 70)
2. 900 g mljevenog mesa
3. glavica crnog luka
4. 100 g rize
5. jedno jaje
6. so, biber, suvi zacin po ukusu

A napraviti ovako:

1. Odmotati, oprati i ocijediti listove vinove loze.
2. Sitno isjeckati luk, pa ga dodati mesu, rizi i jajetu. Zaciniti po ukusu i sve sjediniti.
3. Uzeti list vinove loze, makazama odsjeci peteljku kao i zadebljanje na pozadini listica. Uzimati malo mesa, 'koliko se zahvati sa tri prsta', pa zaviti sarmu.


Preklopiti strane prema sredini,


pa onda urolati od dna prema gore sarmicu.


4. Tako urolane sarmice slagati jednu pored druge u 'slow cooker' ili u serpu. Kada popunite jedan red, slobodno ih nastavite slagati u drugi, treci...


5. Slozene sarmice poklopiti sa tanjirom (ima),

 
pa zaliti vodom da ih sve pokrije.



6. Poklopiti i ukljuciti na 'slow' 6 do 8 sati ili ako se pravi u serpi, kuvati na tihoj vatri par sati.

Definitivno sluziti sa kiselim mlijekom. Prijatno.




 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Thursday, January 9, 2014

Peceni Jagnjeci But sa Ruzmarinom i Bijelim Lukom

 
 

Nekada su najednostavnije stvari najteze da se naprave.
 
Ima li sta lakse od 'pecenja' sa krompirom. Cesti nedeljni rucak. Staviti zacinjeno meso u ugrijanu rernu, dodati krompire, peci sat-dva i gotovo. A opet, tako rijetko se sjecam dobrog 'pecenja' iz domace radinosti. Izuzetak je sigurno jagnjetina koju smo klopali kod Jove (Mostin drug), ovo ljeto na Durmitoru u Eko selu 'Jugoslavija'. No o tom nekom drugom prilikom.
 
Prije neki dan sam odlucio da probam novozelandsku jagnjetinu, kupio nogicu i nasao se pred dilemom kako da je napravim. Srecom 'google' je uvijek pri ruci i nasao sam super jednostavan, a odlican recept za peceni jagnjeci but sa krompirom. A i vlasnik recepta nije da nije poznat...Hvala Jamie.
 
  
 
 

Potrebno:
 
1 jagnjeci but, 1.5 do 2 kg
1.5 kg mladog krompira
1 glavica bijelog luka
1 veza ruzmarina
maslinovo ulje
morska so
biber
 
A napraviti ovako:
 
1. Staviti jednu resetku na sredini rerne a drugu na dno rerne. Upaliti rernu na 200ºC.

2. Oprati i ocistiti kromir, pa staviti u serpu sa vodom na sporet. Jednom kada voda prokljuca, ugasiti ringlu.

3. Tri cena bijelog luka oguliti i isjeckati zajedno sa pola ruzmarinovih listova.


4. Pomijesati isjeckani ruzmarin i bijeli luk sa maslinovim uljem, morskom soli i biberom, pa premazati jagnjeci but.

5. Sacekati da se rerna ugrije na 200ºC, pa staviti posudu u kojoj ce se peci krompir na nizu resetku, a but na gornju.


6. Procijediti krompir, vece prerezati na pola, i ocistiti od bilo kakvih crnih tacaka. Dodati krompiru ostatak ociscenjih cenova bijelog luka, ostatak veze ruzmarina, posoliti i zaliti maslinovim uljem. Pomijesati i malo uzivati u mirisu ruzmarina i bijelog luka, pa onda sve to sipati u posudu ispod buta da se pece.

7. Biti strpljiv jedan i po sat, za manji but, a bogami i vise za veci. Ako volite da jagnjetina bude manje pecena, onda smanjite vrijeme pecenja.

 
Izvaditi iz rerne, pokriti aluminijskom folijom, i ostaviti da se meso 'odmori' 15-ak minuta prije serviranja.

Prijatno!