Havana iz Evrope, cevapi kod Ferhatovica, jagnjetina kod Gojka, pastrmka sa Mareze, krap i jegulja sa Skadarskog jezera i jos po nesto...

 

 

Prosle sedmice sam isao do Podgorice sa Rosom, on mi je partner u poslu, a njegov tata, dragi Kirk (Kiriakos) je krstio moje klince. Nevjerovatno je koliko se stvari stigne vidjeti i uraditi za kratkih sest dana. Na putu za Podgoricu, sletili smo u Beogradu, zadrzali veoma kratko, samo sam stigao da se pozdravim sa mojim dragim Kumom Vladom, par minuta i dalje smo produzili sa Novakom Djokovicem do Podgorice.

 

 

 

Mozda ga je to omelo da ne ode dalje od cetvrtfinala ove godine u Melburnu...

 

U Podgorici smo morali da odemo do Mareze, mjesto gdje se grad snadbijeva vodom, gdje sam nekada kao klinac kada bih posjecivao Podgoricu isao na pecanje, gdje su ribnjaci pastrmke, kao i restoran sa odlicnom i svjezom ribom. Restoran Plantaza...

 

Tu smo morali da probamo mariniranog suvog krapa (sarana) i pastrmku,

 

 

Suvi krap definitivno u kategoriji najbolje prsute. A iza toga i przenu pastrmku sa neizbjeznom blitvom.

 

 

Mareza je na putu od Niksica prema Podgorici, tako ako prolazite tuda svratite.

 

Za vikend smo otisli do Sarajeva, kako su mimoze krenule da cvijetaju, Rankino omiljeno drvo-cvijet, isli smo preko Herceg Novog (nazalost, kisa je bila velika i nismo se zadrzali u njemu), pa preko Trebinja, Stoca i Mostara i do Jablanice. A razlog zasto smo isli tim putem (sa nama su bili i Sanja i Misko, dvoje mladih inzinjera koji rade sa nama u kancelariji u Podgorici, a koji ce se i vjencati pocetkom maja :)) je jagnjetina kod Gojka.

 

 

 

Najbzi put do mora od sarajeva je bio preko Konjica, Jablanice, Mostara i dalje dolinom Neretve do Ploca. I nema ja mislim osobe koja je prosla tim putem a da nije stala na Jablanici na jagnjetinu sa raznja. Odmah po izlasku iz Jablanice, pocinju da se nizu restoran do restorana, sa vidljivim raznjevima na kojima se vrte jagnjad. Ima nesto u tom podrucju da je meso sa raznja nevjerovatno ukusno, i ako slucajno niste nikada to probali, morate, Na pitanje koji je najbolji restoran, imacete vjerovatno puno odgovora, ima ih sada i nasminkanih, uredjenih za turiste, a moj glas ide za restoran 'kod Gojka'.

 

 

Da, pravo ime je 'Lovacki Dom', ali ga svako zna kao 'kod Gojka'. Veoma jednostavni menu, uzmete za cetvoro kilo i po jagnjetine, krompir ispod saca, malo svjeze i malo kisele salate, Blatinu vino, i...

 

 

Iza Jablanice stigli smo i do Sarajeva, i ako je po necemu Sarajevo poznato, to je po cevapima sa Bascarsije. Ja kao neko ko je rodjen u Sarajevu moram priznati da sam jeo i bolje cevape na drugim mjestima, ali. Najveca razlika u sarajevskim cevapima je somun, e njega nigdje nisam vidio da se pravi kao sto se pravi na Bascarsiji. I ja vjerujem da taj somun napravi te sarajevske cevape onakvi kakvi jesu.

 

A gdje ici na cevape kada ste u Sarajevu, to je pitanje na koji cete dobiti puno odgovore. Moj dobri drug Nedo bi rekao za cevape samo kod Hodzica, a za sve ostalo kod Hodzica II. Ja moram da kazem da se ne slazem sa njim (iako sa ovim dovodim sebe u opasnost od njegove kritike) i preporucujem cevape kod Ferhatovica, cevabdzinica 'Petica'.

 

 





Veoma jednostavno da se naruci, 'deset u pola', sa kajmakom po zelji...

 

A jedna stvar za koju nema dileme je torta Havana u hotelu Evropa. To je jedna od stvari koja mora da se proba, Ros je priznao da nikada tako dobar kolac nije jeo u zivotu. Ja sam probao da re-kreiram tu tortu, i pokusaj nije bio toliko los, ali ni blizu originala.

 

 

Stigli smo i do slasticarne 'Jadranka", na boeme i samponjeze, nazalost pojeli smo ih prije nego stao sam stigao da ih uslikam.

 

A ponedeljak je bio praznik. Cika Predrag, Rankin tata, a ja ga zovem Sef, je mnogo zasluzan da crnogorske Plantaze, nekadasnji Kombinat 13 juli bude ono sto je danas. Organizovao je da obidjemo Plantaze, njihove zasade, kao i podrum vina na Sipcaniku. Mjesto gdje je bio ne tako davno hangar za avione, a sada pretvoren u vinski podrum.

 

Nevjerovatan dozivljaj, tu smo culi o citavoj paleti proizvoda Plantaza

Imali prilike da vidimo istorijat pravljena vina u Crnoj Gori

A da bude jos interesantije se pobrinuo Sasa, koji je isao sa mnom u osnovnu skolu Bane Surbat u Sarajevu, a koga nisam vidio 30+ godina, a koji je bio i Sefov diplomac.







 

Pili smo Vranac iz bacve, 2008, 16% alkohola, njegovih ruku djelo. Odlicno, odlicno vino. Na moju srecu vino dolazi na sjevernoamericki kontinent, tako da cu imati prilike da ga opet pijem.

 

A iza obilazaka podruma, Vesna, koja je Sefov i diplomac i doktorant, nas je odvela do restorana Jezero. Kao i sto mu ime kaze, nalazi se na Skadarskom jezeru, i tu je opet bila prava festa sa ribom i vinom.

 

Poceli smo sa mariniranom ribom, 8 vrsta jezerske i rijecne ribe sa malo tunjevine i uljem od bundevenih sjemenki.

 

Pili smo Val, ekstra suvo pjenusavo vino. Iza toga je na red opet dosao suvi krap i pastrmka, sa sest vrsta sireva, sve lokalno nabavljena, i meki i tvrdi. Sa tim smo pili Rose, naravno sva vina su iz Plantaza.

 

Za glavno jelo smo imali przenog krapa i jegulju, obadvoje iz jezera, ulovljeno tog dana.













 

Vino je bilo Vranac Reserve, nevjerovatno dobro vino.

 

Sta reci na kraju nego hvala Sefe, hvala Vesna, dan koji ce mi ostati u sjecanju zauvijek...