Wednesday, October 31, 2012

Tilapija sa limunom, bijelim lukom i persunom

 
 
Bio sam prosle nedelje u Podgorici.
Mjesto gdje sam bio u vojsci, zavrsio fakultet, ozenio se i gdje nam se rodio prvi sin, Andrej.
 
Volim taj grad.
 
Za tih nedelju dana pored Podgorice, stigao sam da odem i do Pod Ostrog, par puta do Budve
 
 
da vidim Komove i sumu koja mijenja boju
 
 
 
i do Skadra, Tirane i Draca, gdje su me odveli moja sestra Bilja i zet Dragan, da vidim 'Skenderbega', i na ekstremno dobar riblji rucak,
 
 
 
 a i one poznate bunkere...
 
 
 
Na zalost pored svih lijepih mjesta koje sam vidio, bio sam i na onim tuznim. 23 oktobra bi tati bilo 74 godine, dugo vec nije sa nama, vrijeme kako prolazi samo povecava prazninu... Teta Nada nas je napustila prije dvije godine i po njenoj zelji je sahranjena u Prisoji, Andrijevica, gdje vrhovi drveca dodiruju nebo...
 
 
 
Na groblju su po Rankinom projektu, ona i Dusica (Rankina sestra) podigle crkvicu u teta Nadin spomen.
 
 
I toliko istine u Njegosevim rijecima...
 
'ko dovijeka zivi, imao se rasta i roditi..', a sve dok se neko spominje i dok se o njemu prica ta osoba 'dovijeka' zivi. Treba slaviti zivot i ono sto su nama drage osobe uradile za zivota...
 
Ovo sve nema neke veze sa blogom i postom o hrani, sto u stvari i nije bitno. O samom postu nema puno sta da se kaze, narocito je podoban za 'srcane bolesnike', nema soli, i skoro da je bez ulja. Naravno, po zelji dodavanje zacina moze da samo poveca intenzitet ukusa i uzivanja. Jos jedna podobnost je da nema prljanja sudja, i veoma jednostavan da se napravi.
 
Tilapija (tilapia-nisam nasao bolji prevod)
 
 
je slatkovodna riba, cvrsceg mesa, prilicno neutralnog ukusa. Lako se uzgaja, brzo raste i hrani se algama. Moze da zivi u vodi toplijoj od 21°C. U nekim gradovima na jugu Amerike se koristi u kanalima za prociscavanje vode, Feniks, Mesa. Kako se hrani algama, tako pojeftinjuje proces prociscavanja vode...
 
Naravno da se moze zamijeniti u receptu sa bilo kojom drugom vrstom ribe. Samo treba onda prilagoditi vrijeme pecenja. Riba je gotova kada se moze lako razlistavati.
 
A evo kako je to bilo kod mene.
 
 
 
Potrebno
 
6 fileta Tilapije
3 cena bijelog luka
persun
jedan limun
sprej sa maslinovim uljem
 
 A napraviti ovak:
 
 
1. Vatrostalnu posudu poprskati sprejom sa maslinovim uljem i poredati filete ribe. Poprskati sprejom po ribi.

 

2. Isjeckati bijeli luk i persun zajedno.


3. Iscjediti sok od limuna, pa mu dodati bijeli luk i persun i premazati ribu sa tim.


4. Peci u ugrijanoj rerni na 290°C 25 do 30 minuta




Prijatno.


Wednesday, October 17, 2012

Losos sa bijelim lukom, limunom, maslinovim uljem i persunom



Moj drug Ozrenko je veliki ribar. Veliki u svakom smislu, skoro 2 metra 'veliki', a i ribar ribar. Lezi on na operacionom stolu i nece da dozvoli da ga operisu, jer treba da ide na pecanje za pet dana. Kaze on hirurgu: "Pristacu na operaciju ako budem mogao da idem na pecanje za pet dana", a hirurg njemu: "Sta god ti da odlucis, na pecanje neces ici. Ili ces se oporavljati od operacije ili tebe nece biti...". Kako god, to je proslo, Ozro se super oporavlja i za par mjeseci ce vjerovatno opet u 'ribu'.

Ja za sebe ne mogu reci da sam ribar. Nekad davno sam znao da 'ganjam' potocnu pastrmku na Crnoj Rijeci, kao i cipole u Trpnju. Zadnjih par godina se desilo da sam par puta bio na pecanju, Sea Bass u Myrtle Beach, kao i Salmon na Anticosti ostrvu. Anticosti je ostrvo na samom ulasku St LAwrence rijeke u Atlantic ocean. Velicine je kao Kipar a ima samo 300 stanovnika. Ostrvo je raj za lovce i ribolovce, a ja sam imao srecu da prije par godina provedem pet dana na njemu. Da nisma los u pecanju imam i dokaz, nije samo ribarska... A lososa sam vratio nazad u vodu, jer je bio veci od dozvoljenog za cuvanje...

 

Nazad o hrani. Mi smo odlucili da bar dva put sedmicno imamo ribu na jelovniku. Ne samo sto volimo da je jedemo, nego i zbog svega dobrog sto se sa njom ubaci u organizam. Uvijek gledam na koji nacin se riba moze spremiti i pored rostilja, pecenje u alumiskoj foliji je definitivno na jedan od najlaksih i najbrzih. A pored super ribe, na kraju je pranje sudja minimalno :).
 
 
 
A evo kako je to bilo prije neki dan.
 
Potrebno:
 
File Lososa
2 Limuna
100 ml Maslinovog Ulja
4 cena Bijelog Luka
Persun
So
Aluminijumska folija
 
Sve ove kolicine su 'odokativne', sve moze i manje ili vise, po ukusu...
 
A napraviti ovako:
 
1. Iscjediti limun pa sipati u ulje. Isjeckati bijeli luk zajedno sa persunom, pa sve dodati ulju i promjesati. Posoliti.
 
 
2. File lososa staviti u dublju posudu i preliti uljem sa limunovim sokom.

 
Pokriti sa plasticnom folijom i ostaviti bar na 60 minuta u frizideru. Sa vremena na vrijeme protresti posudu, tako da losos uvijek bude pokrivemn marinadom.

3. Obloziti posudu u kojoj ce se peci losos sa aluminijskom folijom, pa staviti file na njega. Losos ce vec biti u procesu 'termicke obrade'. Kiselina od limunovog soka ce da djeluje.


4. Preliti lososa ostatkom marinade, pa zatvoriti foliju da napravi 'paket'.


5. Peci u ugrijanoj rerni na 200°C 10 do 15 minuta, onda otvoriti foliju, povecati temperaturu na 220°C i peci jos 5 do 10 minuta. Losos treba da lako razlistava viljuskom. Paziti da se ne presusi.


Prijatno.


 



 
 
 

Tuesday, October 9, 2012

'Dedini Brkovi' sa Nutelom i Ljesnacima


Prije neki dan smo dobili pozivnicu za svadbu. Udaje se Jelena, cerka nasih prijatelja Zlatka i Aleksandre. Jelena je sada na Univerzitetu British Columbia - Vankuver, gdje predaje i zavrsava svoje doktorske studije, a ponekad svrati i na ovaj blog :).

Svadba ce biti iduceg augusta, na Dominican Republic i radujemo se odlasku tamo. Dominican Republic je na istom ostrvu sa Haitijem, ali osim toga vise nista nemaju slicno. No drugi put vise o Dominican-i, nazad na post.

Kako je Jelena prva od nase djece (bar za koju ja znam) iz Toronta da se udaje, za ocekivati je da i Zlatko postane jedan od prvih 'deda' i ovi 'brkovi' podsjecaju na njegove ;).

U okviru igre 'ajme, koliko nas je', Irena sa bloga seet-and-salty je dala Nutella-u za temu. Ovo je jako jednostavni recept koji se i brzo napravi. 'Ukraden' je iz knjige 'what is cooking - chocolate'. Jedino sto moze da se zezne je da Nutella na dnu iscuri i da se prepece. A drugo je sve lako i nema greske.


Potrebno:

395 g lisnatog tijesta
100 g prepecenih, isjeckanih ljesnika
150 g Nutella


A napraviti ovako:

1. Isjeckati ljesnike sa nozem. Treba da ostanu sitni komadici ljesnika.

                                                

2. Razvuci lisnato tijesto na pravoguaonik, 20cm x 30cm velicine. Premazati Nutella-om.


3. Posuti isjeckanim ljesnicima.


4. Urolati tijesto sa obadvije strane prema sredini. Premazati sa vodom gdje se tijesto dodiruje.


5. Ostrim nozem izrezati tijesto na tanke komade i poredati na pleh oblozen papirom za pecenje.


6. Peci u ugrijanoj rerni na 220°C 10 do 15 minuta ili dok ne dobije zlatno-smedju boju. Izvaditi na resetku da se ohlade. 

Za ekstra cokoladni dozivljaj, 'umociti' polovinu 'brka' u istopljenu cokoladu. Prijatno.




Thursday, October 4, 2012

Zemicke od Integralnog Brasna - Nocne

 
 
 
jedna od stvari koju sam poceo da radim u pauzi pisanja bloga je trcanje. Ja nisam boi u stanju da istrcim 400m prije 6 mjeseci. A onda sam se sa Rankom upisao na kliniku 'learn to run', i sve smo radili i uradili sta je trebalo. Svake nedelje se trcalo tri dana. Prve nedelje 2 minuta hodanja, a minuta trcanja, druge nedelje minuta hodanja, a minuta trcanja, pa jedna minuta hodanja, a dvije trcanja, itd, dvadesetak minuta. To je trajalo nekih deset nedelja i na kraju smo uspijeli da trcimo 10 minuta, pa minuta hodanja, pa opet deset minuta trcanja. Sada smo se 'obezobrazili' pa ponekad preskocimo hodanje. Sinoc smo istrcali skor 7 km, i Ranka kaze tuzno 'vidi jedva sedam km', a ja odusevljeno 'vidi vise od 6km", casa nekad polupuna anekad poluprazna:). Iduce nedelje idemo pocinjemo sa novim programom, trebali bi da idemo na trku 10km u decembru.
 
Ove nedelje smo ucestvovali na 'Run for the Cure', trcali smo 5km i uspjeli smo da skupimo simbolicnu svotu novca za borbu protiv raka dojke.
 
 
 
Trcali smo da nikad ne zaboravimo tetka Smilju, ujna Nevenku, kuma Cekijevu sestru, dragu prijateljicu Andrea-u, koje su izgubili bitku sa ovom opakom bolestinom. Vjerujem da ne postoji porodica koja na zalost nije morala da se suoci sa njom. Mi radimo sve sto je u nasoj mogucnosti da pomognemo da se nasdje 'cure'.
 

A kakve ovo sve ima veze sa Zemickama od Integralnog Brasna - Nocne, velike!

Trka je bilu u nedelju, i morali smo Lakija da ostavimo sa Alekom, da ga cuva. Jedna od stvari koju Alek voli u zadnje vrijeme je hljeb, pogace, kifle i stvarno je mnogo dobro kada se probudi i namirise svjeze pecen hljeb. Morali smo da izadjemo iz kuce u 9 ujutro, i to mi nije davalo dovoljno vremena da sacekam da tijesto naraste i da se zemicke ispeku, a da se ne moram buditi u 'cik zore'. Sjetio sam se 'mnogo dobre panje' koju sam pravio prosle godine. Tijesto sam napravio u subotu uvece, ubacio u frizider, a ujutro je bilo spremno za oblikovanje i pecenje.
 
 

A kako je to bilo kod mene...


Potrebno:

2 solje od 250 ml integralnog brasna
1 solja od 250 ml brasna
7 g instant kvasca
375 ml tople vode
2 kasikice soli
kasikica secera
10 kocki leda




A napraviti ovako:

1. U 50 ml vode sipati secer i kvasac. Ostaviti da naraste 10-ak minuta.
2. Pomijesati integralno brasno, brasno i so.
3. Dodati vodu i nadosli kvasac, pa umijesiti meko i elasticno tijesto.
4. Blago nauljiti posudu pa staviti tijesto u nju. Pokriti plasticnom folijom i ostaviti u frizider preko noci.
5. Izvaditi tijesto na pobrasnjenu povrsinu. Premijesiti tijesto pa ga podijeliti na dvanaest jednakih dijelova i oblikovati loptice.
6. Pleh za pecenje posuti brasnom, poredati loptice i makazama isjeci krst na povrsini. Ostaviti malo razmaka izmedju tijesta, narasce dok se bude peklo. Ostaviti sa strane.


7. Sada upaliti rernu na 220°C i staviti prazni pleh ili tepsiju na najnizu resetku u rerni. Dok se rerna grije, tijesto ce jos malo narasti.
8. Jednom kada je rerna ugrijana, ubaciti 10 kocki leda u prazni pleh-tepsiju, a pleh sa zemickama staviti na srednju resetku i peci 20-ak minuta.

 
Brzo, jednostavno, vrijedi probati...

Monday, October 1, 2012

Strast sa šećerom i cimetom


 
Ovo je post koji je prelomio da se vratim pisanju bloga. Sto zbog samog recepta, a vise zbog nacina na koji ga je Maxivida napisala. Citajuci njen blog, mogao sam da namirisem cinamon, morski orascic, nije mi trebala 'smellovision'...


Jednom napravljen, moji ukucani su imali iste reakcije kao i vjerujem kod svakog. 'Strast" je nestala u rekordnom roku.
Nego dosta price, ovaj post je napisan u okviru 'kuvarijacija'  za mjesec septembar, i ja bih trebao kao da dam moj sud o njemu. Pa evo, ako ga do sada niste napravili, ne znam sta cekate, a vi ne znate sta propustate. Ocjena 10+.
 Moje jedine male promjene u receptu su da sam koristio smedji secer, i rendao sam cinamon i morski orascic direktno po tijestu, tako da nisam siguran za kolicine, a tijesto sam pekao u staklenoj posudi, sto se moze vidjeti sa slika.


Recept prenosim u orginalu, bez mojih izmjena, ali sa mojim slikama :).


Za testo:


  • 370 g plus dve supene kašike brašna
  • 30 g šećera
  • kesica suvog kvasca
  • pola kašičice soli
  • 60 g putera
  • 80 ml punomasnog mleka
  • 60 ml vode
  • 2 jajeta, sa sobne temperature
  • 1 kašičica ekstrakta vanile
Za fil:
  • 200 g šećera
  • 2 kašičice mlevenog cimeta
  • pola kašičice muskatnog oraščića
  • 60 g putera, otopljenog dok ne pobraoni

U činiji u kojoj inače mesite dizana testa pomešajte dve trećine brašna, šećer, so i suvi kvasac. Zatim u šerpici otopite puter sa mlekom. Skinite s vatre i dodajte vodu i vanilin ekstrakt. Ostavite minut-dva da se još malo ohladi, pa sipajte u činiju sa suvim sastojcima. Originalni recept nalaže da se testo mesi špatulom, meni je to em zamorno, em dugo traje, pa sam koristila mikser sa spiralnim dodacima i sigurna sam da je potpuno svejedno koji metod ćete upotrebiti. Nakon što sjedinite testo, dodajte mu jaja, pa kada se i to poveže u glatku masu, postepeno mešajući dodajte ostatak brašna. Dobićete meko, pomalo lepljivo testo. Premažite ga uljem, prekrijte činiju plastičnom folijom, pa kuhinjskom krpom i ostavite da se diže sat vremena na toplom mestu.
Testo će se udvostručiti. Malo ga umesite sa još dve kašike brašna, pa ga izručite na brašnom posutu radnu površinu. Razvijte testo oklagijom u obliku pravougaonika, da bude debelo oko pola centimetra. Metalnu modlu za hleb obložite bakpapirom. U šerpici otopite puter i pustite ga da potamni, pa ga ravnomerno četkicom razmažite po testu. Pospite šećerom pomešanim sa cimetom i muskatnim oraščetom.
 
 
Isecite testo uzduž na šest jednakih traka i naslažite ih jednu na drugu, pa onda ovu gomilu popreko presecite na šest manjih pravougaonika. Slažite pravougaonike u modlu za hleb jedne do drugih i ostavite hleb da se digne još pola sata pre nego što ga stavite u rernu. Za to vreme, rernu zagrejte na 180 stepeni C.

 

 
Pecite hleb 30 minuta, dok lepo ne potamni. Važno je da hleb dobro ispečete, jer autorka recepta tvrdi da izgled ume da vara - da vam se čini da je gotov, a da je iznutra još uvek nepečen. Ipak, ne bi valjalo ni da ga prepečete... Dobro, znate već šta vam je činiti.

Pustite da se ohladi taman toliko da ne ispečete prste i kidajte. Šećer se na dnu modle za hleb karamelizirao sa cimetom i puterom, praveći hruskavu, lepljivu koricu. Nirvana.