Wednesday, September 26, 2012

Zemicke (French Dimpled Rolls)


 
Uvijek se dogode stvari sa razlogom. Proslo je skoro osam mjeseci od mog zadnjeg posta na blogu i mislio sam da vise nikad necu imati zelju ili moci da pisem. U medjuvremenu se dosta stvari izdesavalo kako sa nama matorima, tako i sa klincima, kao i sa nama dragim prijateljima.

Bilo je opet putovanja, nas sada vec tradicionalni odlazak na skijanje u martu do Stowe,





 
 
Laki je definitivno postao skijas, a jedan dan pala magla i kako se gondolom popnemo na vrh tako bude suncano i budemo iznad magle(oblaka). Na kraju dana Laki kaze, 'Bio sam iznad oblaka na nebu i nisam vidio ni Zeus-a niti jednog drugog boga...'. Dobro nas je nasmijao.
 
U aprilu smo bili na krstarenju do Bahama
 

 
 
A preko ljeta je Laki stigao i do Kube, i to dva puta jednom sa Rankom, a drugi put sa Alekom i sa mnom.
 
 
 
 
Ja sam sa Alekom ucestvovao na voznji bicikla od Toronta do Niagara Falls, 220 km za dva dana. Pored toga sto smo vozili, uspijeli smo da skupimo preko $7,000 u korist borbe protiv raka. Bio je i fizicki i psihicki poduhvat koji smo izgurali. Jedan od dogadjaja koji sigurno promjeni zivot.






 
 
A u medjuvremenuu sam krenuo da trcim sa Rankilijem, i u Augustu smo istrcali prvu trku, 5km, sto je za mene nevjerovatan uspjeh, jer do prosle godine nisam bio u stanju da predjem 400m.
 
 
A Nana, e on je zavrsio srednju skolu, maturirao i upisao se na fakultet, Mac Master u Hamiltonu, prva godina opsteg inzenjeringa, a onda ce da se opredjeli gdje dalje. Sada se nada bio-inzenjeringu, primaju ih 25 od 1000, a ako mu to ne uspije onda najvjerovatnije gradjevina, stopama svoje bake, mame i tate..
 
 
 
A nigdje nije isao preko ljeta jer je htio da radi, da bi mogao da placa svoje osiguranje za auto, benzin i ostalo sto ide sa tim, a isto tako je pomogao sa svojom skolarinom. A ovako je izgledao skoro svakog dana kada bi se vratio sa posla
 
 
Budio se sam, bio na poslu u 6:30, vracao kuci oko 5. Izdrzao citavo ljeto, svaka mu cast.
 
E sada kako ovo sve ima sa veze hranom? Nema nikakve...Ali prije deset dana sam sa Ozrenkom, Goranom i Danilom otisao do Bufala, USA, da gledamo utakmicu americkog fudbala. I dok smo cekali u redu da udjemo, Ozri je pozlilo i da dugu pricu napravim kratkom, iza dvije ER i jedne operacione sale i nekih 4 sata, on je zavrsio sa stentom u arteriji, bila sreca da mu se to sve desilo gdje se desilo, kardiohirurg bio u bolnici, a ovo je 10 minuta posto su mu ugradili stent.
 
 
 
Koliko god da je bilo opasno, Ozro i ja smo imali trenutaka kada smo se toliko smijali, da su nas i malo cudno gledali. A mog dobrog prijatelja Ozre se mozda sjecate sa ovog posta. Ozro se vratio u Toronto, oporavak ide svojim tokom, proci ce malo vremena prije nego sto bude opet u punoj formi.
 
Ozro sada MORA paziti sta jede, i moj prvi povratnicki post ce biti sa zemickama koje su ok sa njegovom dijetom. Brzo i lako se naprave, a jos bze, onako tople, nestaju.
 
 
 
 
  Potrebno:

550 g brasna
8 g instant kvasca
jedna i po kasikica soli
kasikica secera
125 ml toplog bezmasnog mlijeka
250 ml tople vode

A napraviti ovako:

1. Staviti kvasac i secer u 50 ml vode. Za deset minuta kvasac bi trebao da 'proradi' i zapremina bi se trebala uduplati.

2. Prosijati brasno i so. promijesati. Dodati kvasac, mlijeko i ostatak vode. Zamijesiti glatko i elasticno tijesto. To kod mene radi Mr. Red.


3. Prebaciti tijesto u blago nauljenu posudu, pokriti plasticnom folijom i ostaviti na toplom mijestu 1 1/2 sat ili dok tijesto ne udvostruci zapreminu.

4. Nadoslo tijesto izbaciti na pobrasnjenu povrsinu, premijesiti i podijeliti na deset jednakih dijelova. Oblikovati elipse, pa ih staviti na pobrasnjeni lim za pecenje. Spatulom ili tupom stranom noza pritisnuti po duzoj strani da se napravi udubljenje.


5. Staviti pleh za pecenje ili tepsiju (praznu) na najnizu restku u rerni. Upaliti rernu na 235⁰C.

6. Kada se rerna ugrije na 235⁰C, sipati casu vode u pleh za pecenje ili tepsiju i staviti lim za pecenje sa zemickama na srednju resetku u rerni. Zatvoriti rernu i peci 15 minuta ili dok zemicke ne dobiju smedju boju.


Najbolje se dok su jos tople, prijatno...







10 comments:

  1. Dobrodošao nazad! Svašta se toga izdešavalo, vidim, ali mi je najjača impresija slika mladog radnika - sladak je kao lutka i svaka čast - to je vaspitanje!!!

    ReplyDelete
    Replies
    1. hvala Opasna u njegovo, a bogami i moje ime! A stvarno je radio kao 'Alija Sirotanovic", ako se ko jos njega sjeca...

      Delete
    2. Braonkasta desetodinarka? Sećam se, nažalost, što znači da pripadam generaciji koja pamti i Tita :-)

      Delete
  2. Zorane bas mi je drago da si se vratio na blog!
    Vidim da vam je bilo bas zanimljivo prethodnih meseci. Dosta putovanja na fenomenalna mesta!
    Nadam se da se Ozro uspesno oporavlja.
    Pozdrav

    ReplyDelete
  3. Iznenadjena sam šta sve može da stane u 8 mjeseci :))) Lijepo je što si opet ovdje!

    ReplyDelete
  4. Cao Zoki, update je super, zemicke izgledaju mrak, moram probati recept. Deni kaze da nije bilo tebe, moglo je da bude cupavo u Bafalu! Nema te gdje ne dodjes ;), svaka cast!

    Poz, Gina

    ReplyDelete
    Replies
    1. Cao Gino,

      Ozro blento, ovi spremni da ga operisu, a on nece, kaze samo alergija...
      Deni i Gordi su mi puno pomogli i znacilo mi je da su oni bili tu...

      Ljubi male pilice

      Pozdrav Zoran

      Delete
  5. Dobrodošao nazad :)
    I ja se čudim, kao i Maja, šta sve može da stane u 8 meseci :)) Ja vam skidam kapu za sportske aktivnosti, i ove humanitarno-sporstke. Bravo.

    ReplyDelete