Strukle

"mamica su štrukle pekli
meni nisu nikaj rekli
štrukli su se pregoreli
mamica su plakat šteli..."


Tako je Johny pjevao 80-ih, i to je bio moj jedini kontakt sa Struklima. Nisam imao pojma sta su i kako izgledaju. Da kazem i istinui, nije me nesto mnogo ni interesovalo, Johnijeva muzika je bila vise nego dobra.
Negdje prosle godine kada sam napravio onaj jedan od 'brzih bureka', Maja je spomenula Strukle i kako su dobre i tada sam ih prvi put vidio. Ne mogu reci da imam bilo kakvo iskustvo u razvlacenju tijesta, i ovomjesecna igra na Kuvaracijama je bila odlican povod da se upustim u avanturu razvlacenja tijesta...

Procitao sam recept vise puta, spremio se i psihicki i fizicki za napore razvijanja tijesta i bacio na posao. Sve je islo kako treba do pocetka razvijanja tijesta. Da li sam ja bio nestrpljiv, ili tijesto nije bilo dobro umijesano, nikada necu saznati. 

U pocetku je krenulo kako treba sa razvlacenjem, a onda je tijesto pocelo da puca i da me bojkotuje. Iako sam jednog trenutka bio blizu da sve bacim u smece, nisam se predao, borio sam se do kraja i uspio sam napraviti moje prve strukle :). Rupe sam 'zakrpio', debele okrajke izrezao, vidio sam da ce kolicina fila da bude prevelika za velicinu moje strukle, tako da sam ga smanjio na pola. Kada sam tanjirem odrezao strukle, tijesto se nije 'zatvorilo', mogao sam da vidim slojeve i fil. Zbog toga sam odustao od prvobtnog plana, kuvanja strukli, pa tek onda pecenja, bilo me je strah da ce fil da izadje dok se strukle budu kuvale. 

Samo sam ih zalio pavlakom i ispekao u rerni. 

Od mog 'umanjenog' tijesta sam dobio 8 strukli, ova deveta, desna, gornja, su oni odrezani okrajci stavljeni da cuvaju oblik. 

Bez obzira sto nisam uspio da ih napravim kako bih volio, klinci su ih smazali brzinom munje, mnogo dobre. Sigurno cu ih probati praviti opet, a recept kopiram od rijeci do rijeci sa Nadinog bloga...

Potrebno za tijesto :

300 g glatkog brašna
malo soli
1 jaje
2-3 žlice ulja + za premazivanje
1 dcl mlake vode
maslac za podmazivanje


Za nadjev:


1/2 kg svježeg sira
1 dl kiselog vrhnja
1 jaje, malo soli


Za prelijevanje :


3 dl slatkog vrhnja
1 jaje, malo soli

Postupak :

1 . Od brašna, jaja, ulja i mlake vode zamijesite glatko tijesto. Umijesite ga u oblik kugle i premažite s dvije žlice ulja, pa ga ostavite 30-tak minuta na sobnoj temperaturi.
2 . Na stol stavite stolnjak na kojem čete razvlačiti tijesto, pospite ga brašnom, pa stavite na sredinu odstajalo tijesto. Prvo ga malo rastanjite koliko ide s valjkom, zatim rukama razvucite da tijesto bude što tanje i prekrije veći dio stolnjaka.
3 . Za nadjev  izmješajte sir s vrhnjem, jajem i malo soli, pa ga rasporedite uz rub tijesta naokolo.Središnji dio tijesta nakapajte i razmažite uljem. Pomoću stolnjaka zarolajte nadjeveno tijesto.
4 . Pećnicu zagrijte na 200 C. Uz pomoć tanjeg ruba tanjurića izrežite štrukle jednake veličine. Slažite ih u kalup premazan maslacem i pecite 30-tak minuta u prethodno zagrijanoj pećnici dok ne dobiju lijepu žutu boju. 10-tak minuta pred sam kraj pečenja štrukle prelijte mješavinom slatkog vrhnja, jaja i malo soli. Zapecite. Poslužite tople.
5 . Za one koji vole kuhanu varijantu štrukli, umjesto slaganja u kalup zakuhajte ih kratko u kipućoj posoljenoj vodi i prepržite s krušnim mrvicama na malo maslaca.

Cvekla, orah, belgian endive i plavi sir ili 'Fine Dinning Salad'

Do ne tako davno, salata je bila veoma jednostavan obrok. Paradajz, krastavac, salata, luk i ako bih bio spreman za 'adventuru' onda bih dodao i papriku :).

Vremenom se moj odnos prema salati promijenio, postao sam svjestan neogranicenih mogucnosti i kombinaciji ukusa i boja. Voce vise nije neuobicajen gost u salati, sir je postao skoro obavezan, ne samo ukus nego i izgled mora da bude tu.

Ovu sam salatu pravio prvi put nedavno, moj drug (isti onaj koji je dao salati '20 dolara salata' ime), rekao je za ovu 'fine dinning salad'. Nema bolje pohvale...

Salata je jednostavna da se napravi, super izgleda, jos boljeg ukusa. Nisam siguran kako se moze prevesti 'belgian endive', o njoj sam pisao prije, tako da je ostavljam kako je ovdje znana. Moze je zamijeniti neka druga vrsta salate, neka koja cuva oblik, mozda manji listovi slate blizi centru...

A evo kako je napravljena kod mene.

Potrebno:

4 belgian endive

1 srednja cvekla

100 g oraha u jezgru

100 g plavog sira (mekog budjavca)

za preliv

125 ml orahovog ulja

30 ml sirceta od crnog vina

kasika ili dvije meda

so i biber

A napraviti ovako:

1. Belgian endive 'razlistati', ljepse i vece listove poredati po tacni za posluzivanje.

2. Manje i 'ruznije' listove narezati na sitno.

3. Skuvati cveklu i ostaviti da se ohladi. Ohladjenu i ociscenu cveklu izrezati na manje kockice. Dodati izreckanoj salati.

4. Orahe prepoloviti, pa kratko prepeci u tavi bez masnoce. Paziti da ne izgore. Dodati ih salati sa cveklom.

5. U posudi polako sipati sirce u ulje i dobro izmjesati. Dodati jednu kasiku meda, posoliti i pobireti po ukusu. Dodati jos meda po zelji.

6. Isjeckanu salatu sa cveklom i orasima sipati u 'brodice' od belgian endive. Sir izmrviti i posuti po salati.

7. Pred samo posluzivanje salatu preliti prelivom i servirati. Ako prelijete salatu rano, kiselina od sirceta ce poceti da 'termicki obradjuje' salatu i postace bljutava.

Supa od Bundeve sa Majcinom Dusicom

Kada je Katarina sa bloga Laka Kuharica zadala za oktobarsku temu majcinu dusicu, moj prvi instinkt je bio da necu ucestvovati ovaj mjesec u igri Ajme koliko nas je. Jednostavno nemam naviku da je koristim.

A onda se sjetih da je teta Nada, Rankina mama, znala da skuplja ljekovite travke, po Pivi, Bulozima i primorju, i da od njih pravi cajeve, koje bi nama sa puno ponosa donosila, a mi bih pili i uzivali u njima. Jedna od drazih njenih biljki je bila majcina dusica. Polako prolazi i druga godina od kada teta Nada nije vise sa nama, a kako vrijeme prolazi, tako i sjecanja kako na teta Nadu, a i na sve njene stvari, pa i na one cajeve, nikako ne blijede nego postaju intenzivnija. Ja sam upoznao teta Nadu puno prije nego sto sam znao da Ranka i postoji, polagao sam dva ispita kod nje, jedan na prvoj godini, a drugi na cetvrtoj. I ne samo polagao, nego i polozio :).

A par godina iza tog polozenog ispita, upoznao sam i Ranku...

Kako god, vjerujem da bi se ova supica svidjela teta Nadi. Jednostavna, i prava jesenja, da ugrije i dusu i tijelo. Laka i brza da se napravi, definitivno je preporucujem.

Nisam siguran da li je ime korektno prevedeno, pa evo slike moje bundeve.

A evo kako je to bilo kod mene...

Potrebno:

bundeva 1-2 kg tezine

150 g krompira

1 luk srednje velicine

1 l supe (ako nemate, moze i voda pa dodajte supu u kocki)

persun

majcina dusica

so

biber

maslinovo ulje

kisela pavlaka

A napraviti ovako:

1. Bundevu oprati, prerezati na pola, ocistiti od sjemenki, pokriti aluminijskom folijom, pa ispeci u rerni. Peci oko 40 minuta, izvaditi iz rerne, i kasikom odvojiti bundevu od kore.

2. U medjuvremenu, oguliti luk i krompir, isjeci na kockice, pa proprziti na maslinovom ulju dok luk ne postane staklast, 2-3 minute.

3. Dodati bundevu, so, biber po ukusu, zaliti supom, pa kuvati 15-tak minuta. Da se ukusi pomijesaju, i dok se krompir ne skuva.

4. Dodati 2-3 grancice persuna, kao i listice 3 grancice majcine dusice. Kuvati jos 5 minuta.

5. Skloniti sa sporeta, po potrebi jos posoliti i pobiberiti, pa stapnim mikserom ispasirati supu. Moze se to uraditit i u multipraktiku.

6. Sipati u posude, dodati kasiku pavlake u sredini i servirati.

Vasina Torta

Danas je prvi rodjendan ovom blogu.

A kao i sto je red kada je rodjendan, onda se gosti trebaju posluziti tortom. Nadam se da uzivate u citanju, bar koliko ja uzivam u pisanju goodfood-maybe bloga.

Nije mi bilo tesko da se odlucim da vas posluzim Vasinom Tortom. Ona je bila cest gost kod nas 80-tih, nije mogao da prodje nijedan rodjendan bez nje. Mama ju je pocela praviti po receptu od moje strine, kod koje sam i prvi put probao Vasinu. A kako Djole rece:

'prva je ljubav dosla tiho nezvana sama, i za sva vremena skrila se tu negde duboko u nama..'.

E sada mozete reci da sam malo prolupao kada pricam stihove o hrani, a da me bolje znate onda vam ne bi bilo cudno kada to radim i vinu :). Hrana i vino su stvari u kojima treba uzivati, cijeniti njihove vrijednosti i slaviti ih.

No dosta o tome, nazad o torti.

Vjerovatno svi vec znaju kako je Vasina i nastala i dobila ime. Ako ima neko da nije cuo tu pricu prije, evo je opet.

Ugledan, stasit i uvek elegantan gospodin Vasa Čokrljan iz Paraćina, dugo je odolevao uzdasima i neodoljivim pogledima brojnih udavača, sve od svoje 41 godine. Ali 1908, je najzad odlučio da prekine s veselim momačkim životom. Oženio se gospojicom Jelenom i postao, kako je njegova supruga kasnije tvrdila, “najbolji i najnežniji muž na svetu.” Njihova starija kći Ružica godinama je prepričavala događaje u vezi sa svojim rođenjem, koji su bili neposredni povod da naša nacionalna kuhinja bude obogaćena jednom novom, veoma ukusnom tortom. Gospodin Vasa je bio presrećan kada je saznao da ce uskoro postati otac. Ali, pred kraj trudnoće je porodični lekar saopštio mladom paru da je beba isuviše krupna za nežnu građu gospođe Jelene, da uz to ima i nepravilan položaj, pa je preporučio da se porođaj obavi u nekoj poznatoj klinici u Beogradu. Veoma zabrinut i uplašen za svoju mladu suprugu, gospodin Vasa je odlučio da ne gleda na trošak, odveo je suprugu u Beč, kod jednog od najčuvenijih ginekologa toga doba. Pokazalo se da je dobro učino, jer je samo veoma iskusan i vešt lekar mogao da spase i majku i dete koji su bili u životnoj opasnosti. Beba je rođena uz mnogo muka i uz pomoć specijalnih klešta. Zahvaljujući dobroj nezi, uskoro su i majka i beba bile spremne da podnesu dug put do kuće. Vasina tašta, beskrajno zahvalna zetu što je svojim insistiranjem da se porođaj obavi u Beču spasao život njenoj kćeri i unučetu, želela je da mu se na poseban način oduži: osim bogatog ručka, mladu porodicu je po povratku očekivala i jedna nova, posebno ukusna torta koja je dobila naziv “Vasina torta” a u mnogim našim domaćinstvima se i danas priprema. (Iz jednog starog časopisa)

Hvala i Vasi i njegovoj tasti za jednu od boljih torti, kao i jednoj od boljih prica o nastanku imena.

Kod mene ima jedna anegdota vezana za ovu tortu, a ide otprilike ovako...

86-e sam kao i svi 18-godisnjaci tog vremena u septembru isao u vojsku. U ta doba su se pravili ispracaji, uobicajene parade ica i pica, vise se i ne sjecam da li je bilo tuzno ili veselo, kako god...

Na mom ispracaju, ona strina sa pocetka price je donijela i Vasinu tortu, to je bio njen  'trademark'. Jednog trenutka, Dragan, njen sin, pita moju rodjaku koja pomagal aoko i u kuhinji za komad Vasine torte. Ona ga pogleda, pa mu rece koliko ona zna nijedan Vasa nije dosao, a iako je dosao, nije donio tortu...

A pored rodjendana blogu, i Vani (Rankinoj sestricini) je bio juce rodjendan, pa ako moze ovako, preko neta i okeana Vana, jedan komadic i za tebe :).

A evo kako je on napravljena kod mene...

Potrebno:

za koru:
5 jaja
150 g mljevenih badema
100 g secera

za tamni fil:
4 zumanceta
200 g mljevenih oraha
50 g mljevenih badema
50 g secera
100 g cokolade
200 ml mlijeka
naribana korica i sok 1 srednje narandze
150 g neslanog putera

za bijeli fil:
4 bjelanaca
250 g secera
150 ml vode

i jos
listici badema i naribana cokolada za ukras

A napraviti ovako:

1. Umutiti zumanca sa secerom dok ne 'pobijele'.
2. Umutiti bjelanca u cvrst snijeg.
3. Dodati mljevene bademe u smjesu sa zumancima, dobro izmjesati.
4. Polako umijesati i bijelanca. Staviti papir za pecenje na dno kalupa za kolace, peci koru na 180°C oko 20 minuta. Ispecenu koru izvaditi iz kalupa, skloniti papir, pa je ohladiti na resetki.

5. Umutiti zumanca sa secerom dok ne 'pobijele'.

6. Prokuvati mlijeko, pa preliti preko oraha i badema.

7. Staviti umucena zumanca na paru, pa povremeno promijesati. Poslije 5 minuta dodati orahe, naribanu koricu i sok od narandze, kao i istopljenu cokoladu.

8. Kuvati, sa povremenim mijesanjem jos nekih 5-6 minuta. Skloniti sa sporeta pa ohladiti.

9. Puter izmiksati, pa dodati ohladjenom filu sa zumancima. Premazati preko kore.

10. Skuvati gusti sirup od secera sa vodom.
11. Bijelanca umutiti u cvrst snijeg.

12. Umucena bijelanca staviti na paru, pa uz stalno mijesanje mikserom, dodati polako vruci sirup. Kuvati na pari uz stalno miksanje dok smjesa ne postane homogena. Skloniti sa pare, pa ohladiti. Moguce je da bjelanca 'puste' vodu, pa je najbolje da se bjelanca izvade iz jedne posude u drugu, pazeci da se tecnost ne prenese.

13. Sa tako skuvanim bjelancima premazati koru sa filom.

14. Ukrasiti listicima badema i narendanom cokoladom, pa ostaviti da se hladi, najbolje preko noci u frizideru.

Sutra izvaditi iz frizidera, sluziti i uzivati...

Tufahije

Tufahija je tipicno orijentalno jelo, neizbjezni orasi, secerni sirup i ovaj put jabuka.

Dok sam zivio u Sarajevu, moje omiljeno mjesto gdje sam isao da jedem tufahije je bio mali UPI-jev gril, restoran u Skenderiji. Osim tufahija (po mom skromnom misljenju) nista drugo nije bilo vrijedno pomena. To mjesto vise ne posoji, ali moja sjecanja na te tufahije da.

Prosli vikend je bio prelijep, suncan i topao, Miholjsko ljeto u najboljem izdanju. Duze vremena nismo nigdje isli zajedno, svih petoro, tesko da usaglasimo zelje nas matorih sa tinejdzerima i sa nasom 'mrvom'. Ovaj put su bili ok da idu svi, Andrej je poceo da vozi, i imao je priliku da proba svoju Mazdu 3, Alek je htio da izadje vani, a Laki je jedva docekao da ide. A isli smo na farmu da beremo jabuke. 

  

Nevjerovatna kolicina jabuka, raznih vrsta, nije nam trebalo puno vremena da naberemo 20-tak kila. Bilo je pravo uzivanje provesti neko vrijeme vani zajedno sa svim klincima...

A kada smo se vratili kuci, ja nisam mogao da odolim a da ne napravim tufahije, a Ranka lenju pitu (o tome nekom drugom prilikom).

A kako je to bilo...

Potrebno:

10-12 jabuka, 1.5kg do 2kg

1000 ml vode

400 g secera

1 limun

200 g mljevenih oraha

umucena slatka pavlaka ili slag

10-12 tresnji iz sirupa

A napraviti ovako:

1. U vecoj serpi raztvoriti secer sa vodom i staviti da sirup prokljuca.

2. Jabuke oprati, oguliti i ocistiti sjemenke (ja to radim onom malom spravicom). Odmah ih premazati limunom (koji je prerezan na pola).

3. Staviti jabuke u kjucali sirup da se kuvaju. Iscjediti i one dvije polovine limuna u sirup.Kuvati 6 minuta, pa ih okrenuti i kuvati jos 4-5 minuta. Duzina kuvanja zavisi od vrste jabuka, kao i licnog ukusa. Ja ih ostavim malo cvrsce, a ako ih ostavite duze, onda ce vam se desiti

Nemojte ih baciti, super su ukusne, a i ovo je razlog zasto 10 do 12 jabuka na pocetku :).

4. Restkastom kasikom ih vaditi i stavljati u posudice u kojima cete ih sluziti.

Ovde se vide razlicite sorte jabuka.

5. Pomijesati mljeveni orah sa malo umucene slatke pavlake, toliko da se orah moze oblikovati u cilindre velicine udubljenja u jabukama.

Po zelji se moze dodati i secer u prahu, da budu sladje.

6. Filovati jabuke sa napravljenim 'cilindrima'.

7. Sirup nastaviti kuvati dok se ne smanji na 600 ml. Skloniti sa sporeta, pa kada se prohladi preliti preko tufahija.

9. Ostaviti u frizideru na hladjenje. Prije serviranja ukrasiti umucenom slatkom pavlakom i tresnjom iz sirupa. Ovako napravljene tufahije su malo na kiselkastoj strani, nisu toliko slatke...
Prijatno.

Usukana Pogaca (Vrtaljica)

Nije neka tajna da mi je slaba tacka pogaca... Kada sam otisao prije neki dan na Snjezin blog koji je pod istragom ovog mjeseca, docekala me Usukana Pogaca. Nisam joj mogao odoliti, a kako je prva pogaca 'pukla' u nedelju, onda sam ponovio pravljenje i juce (bio je praznik). Da bi bila drugcija, punio sam je sa sirom a pekao na rostilju. Ispala super i opet se pojela odmah. Hvala Vrtaljice...

A evo kako je to bilo kod mene zadnja dva dana.

A i ova sa rostilja

Potrebno:

800 g brasna

7 g instant kvasca

250 ml mlijeka

200 ml jogurta

2 jaja

meki margarin za premazivanje kora

kasikica secera

susam i mak sa soipanje

kasika soli 

 i jos jedna curka oko 6 kila teska

A drugog dana, nisam imao dovoljno jogurta, tako da sam zamijenio jogurt sa vodom, a i dodano je jos sira, nekih 100 g , dovoljno da se pokrije povrsina jufki.

A napraviti ovako:

1. Prosijati brasno sa kvascem, secerom i soli.
2. Dodati jaja, jogurt i ugrijano mlijeko. Zamijesiti tijesto. To kod mene radi Mr. Red.

3. Prebaciti tijesto u blago nauljenu posudu, pokriti o ostaviti da tijesto naraste.
4. Od nadoslog tijesta oblikovati valjak, pa ga izrezati na cetiri dijela.
5. Jedan po jedan rastanjiti u obliku pravogaonika, pa premazati margarinom.

Slagati jufku jednu na drugu, a zadnju ne premazivati. Kako se koja jufka doda, prije nego sto se premaze margarinom, krajeve sastaviti, a onda oklagijom preci preko.

6. Izrezati na 8 jedankih traka.

7. Svaku traku uvrnuti uzduzno, pa je vezati u cvor.

8. Sloziti u podmazanu i pobrasnjenu tepsiju. Premazati mlijekom, posuti susamom i makom. Upaliti rernu na 200°C, pa kada se rerna ugrije, peci pogacu 35-40 minuta. Zadnjih 15-tak minuta pokriti aluminijskom folijom.

E sada skinuti onu curku sa raznja,

pa sa ovom pogacom reci do vidjenja dijeti...

A za verziju sa sirom, ponoviti isti postupak, samo od 5. stavljati izmrvljen sir izmedju jufki.

Ugrijati rostilj dobro, staviti pogacu, spustiti poklopac i poslije pola sata to bude ovako...

Medovik

Medovik je kolac koji sam prvi put vidio kod Maje i pravio sam ga vec par puta do sada. Tada nisam pisao blog, tako da nema ni slika, sto mi je sada zao.
Sastojci uobicajeni, prvui put mi je bio problem da nadjem pavlaku sa 20% masnoce, tako sa sam koristio pavlaku sa 14% masnoce. Kolac je ispao super, fil je bio sasvim pristojan, Ranka ga je stavila na vrh liste omiljenih kolaca. Pomislio sam kakav ce tek biti kada nadjem pavlaku sa vecim % masnoce. Prodje neko vrijeme i nadjoh pavlaku sa 30% masnoce, moje radosti. Morao sam da napravim Medovik sa tom pavlakom. Stavio secer u pavlaku, pa u frizider, ispekao kore, ohladio, krenuo da filujem, moga razocarenja, fil se pretvorio u kasu, ja vidim i ne mogu da vjerujem, 'ej pavlaka sa 30%...Fil je iscurio na sve strane, u frizideru se poslije nekog vremena stisuo, kolac i dalje super ukusan, ali, ali...

E sada da ubrzam i dodjem do sadasnjeg vremena, opet me uhvatilo nesto da moram da napravim Medovik, znam da sam ja nesto uradio pogresno. I odlucio sam da koristim 'fat free' pavlaku.Isao sam logikom sa 14% je bilo u redu, sa 30% katastrofa, sto ne da probam i sa 0% masnoce.

I to mi je donijelo najvece zadovoljstvo otkada pisem blog...uspio sam da otkrijem (ili bar ja mislim da jesam) kako da se napravi Medovik sa pavlakom bez velikog % masnoce, tako da i 'oni' sa povisenim holesterolom mogu da uzivaju u Medoviku.

A jedino sto treba da se pazi jeste da se secer i pavlaka ne pomijesaju od jednom. Caka je da se secer doda 1/5 pavlake, promijesa (to ce postati rijetko), a onda to doda ostatku pavlake. To je neki moj zakljucak, koji moze da bude potpuno pogresan, ali je u potpunosti uspio. Kao sto se vidi na fotkama, fil je cvrst, nema bjezanije sa kora :).

Na zalost bio sam toliko odusevljen da sam slikanje ostavio za drugi dan, a kako kolac ostaje duze, tako fil polako nestaje, kore ga upijaju, sto u ukusu ne pravi nikakvu razliku, samo Medovik vise nije tako fotogenican.

Recept prenosim (skoro) u originalu sa Majinog bloga.

Sastojci za kore:

3 jaja

200 g šećera
3 kašike meda
180 g putera
1 ravna kašičica sode bikarbone
450-500 g oštrog brašna

Sastojci za fil:
400 g prah šećera
1,5 l kisele pavlake

Postupak:
1. Prvo pomijesati prah šećer sa manjom količinom (250 ml) kisele pavlake, da ne ostanu grudvice, pa posle sastaviti sa ostatkom kisele pavlake. Blago pomijesati i staviti u frizider. Posle pola sata izvaditi i opet promešati. Vratiti u frižider. Nikako ne mutiti mikserom. Do filovanja čuvati u frižideru.

2. Na tihoj vatri otopiti med i puter.

3. Za to vreme umutiti jaja i šećer mikserom dok masa ne postane svetla, 10-15 min, okvirno. U umućena jaja dodati toplu mešavinu meda i putera i mutiti mikserom još malo.
4. Zatim dodati sodu bikarbonu, pa dodavati brašno u nekoliko navrata, mešajući varjačom. Testo treba da bude meko.
5. Testo ostaviti pola sata-sat na sobnoj temperaturi. Hladjenjem postaje gušće, što je i potrebno da bi kasnije moglo da se barata njime.
6. Od ohladjenog testa napraviti dve velike kore. Iseći 3 papira za pečenje u veličini dna velikog pleha od rerne (u mom slučaju 35x40 cm), dva kao podloge za dve kore, i treći kao pokrivač za koru prilikom rastanjivanja. Jedan papir posuti brašnom, rasporediti polovinu testa po njemu, rastanjiti ga tapkajući rukama uz posipanje brašnom da se ne bi lepilo. Prebaciti papir preko kore, pa sve preći oklagijom, da se kora lepo poravna i ujednači. Ponoviti postupak i za drugu koru.
7. Kore peći kratko, 6-7 minuta na oko 180°C, pazeći da ne pregore, što ume da se desi za čas. Tople kore su mekane. Kad se ohlade postaće krute i krte (što je ok). Preseći ih na pola kad su u nekom poluohladjenom stanju, da se dobiju 4 kore.
8. Fil okvirno podeliti na 3 dela, pa mazati preko tri kore i slagati. Četvrtu ne filovati. Sad sve pokriti plastičnom folijom, staviti u frižider i zaboraviti na jedno 24h. Posle tog vremena opkrojiti ivice kolača da postanu ravne, a odozgo posuti prah šećerom, i tek onda seći. Čuvati u frižideru pokriveno plastičnom folijom.